Ortopedija

Epidemiologija osteoartritisa

Osteoartritis je glavni uzrok invalidnosti i kronične boli danas. Napredak u modernoj medicini poboljšao je prevenciju, dijagnostiku i liječenje mnogih bolesti koje su nekad bile opasne po život, stanovništvo sada živi duže. Ovo povećano očekivano trajanje života dovelo je do povećane pojavnosti degenerativnih stanja, uključujući osteoartritis. U usporedbi s ostalim zglobovima incidencija OA koljena je 50% svih osteoartritisa. Osteoartritis je progresivno i bolno stanje koje zahvaća mladu i staru populaciju i prevladava u razvijenim zapadnim zemljama. Simptomi osteoartritisa javljaju se u 10% muškaraca i 18% žena iznad 45 godina. Učestalost se svakodnevno povećava obzirom na povećanje udjela starijih ljudi u društvu.

Mehanizam nastanka osteoartritisa

Osteoartritis karakterizira progresivno i nepovratnopropadanje hrskavice. Kapacitet zglobne hrskavice za popravak je vrlo slab, uz nedostatak krvne opskrbe, a time i nedostatak dopreme tvari potrebnih za obnovu, što vjerojatno dovodi do neučinkovite reparacije. Dok mehanički, genetski i drugi čimbenici utječu na razvoj OA, primarni faktor rizika je dob >60 godina. Hrskavica s godinama mjenja svoju unutrašnju strukturu na molekukarnoj razini. Ove promjene dovode do gubitka sposobnosti hrskavice da se prilagodi mehaničkom opterećenju. U kosti ispod hrskavice (subhondralnoj kosti) nalaze se matične stanice koje pripadju mezenhimalnoj lozi (mezenhimalne matične stanice). Dokazi ukazuju na to da je osteoartritis povezan s osiromašenom lokalnom populacijom mezenhimalnih matičnih stanica (MSC), a one koje postoje pokazuju smanjenu sposobnost proliferacije i diferencijacije u hrskavične stanice.

Ugradnja umjetnog zgloba koljena

Ugradnja umjetnog zgloba koljena je trenutno prihvaćen tretman izbora za uznapredovali simptomatski OA koljena koji nije moguće liječiti konzervativnom terapijom. Procjenjuje se da se u Sjedinjenim Državama godišnje provode oko 600.000 takovih postupaka. Zbog povećane stope pretilosti  sve veći postotak pacijenata koji su podvrgnuti ugradnji umjetnog koljena su mlađi od 65 godina. Procjenjuje da će broj izvršenih godišnjih revizija ukupnih koljena porasti za više od 600% između 2005. i 2030. godine. Komplikacije kao što su plućna embolija i infekcije koje zahtijevaju povratak u bolnicu pojavljuju se u do 2% pacijenata s ugrađenim zglobom koljena.

Liječenje matičnim stanicama

U pojedinih pacijenata, ovisno o opsegu tegoba i stupnju OA, može se provoditi tretman liječenja mezenhimalnim matičnim stanicama (MSC), takozvana regenerativna terapija. Kirurg pri ovom načinu terapije aspirira (uvlači) masno tkivo trbušne stjenke ili glutealne regije. U operacijskoj sali se iz navedenog tkiva izoliraju matične stanice te se zatim u sterilnim uvjetima, iglom, bez operacije, stanice infiltriraju u oštećeni zglob.

Pregled postupka

Prije postupka može se ubrizgati lokalna anestezija na mjesto vađenja masnog tkiva. To će smanjiti modricu i bol. Adipozno( masno ) tkivo se odstranjuje iz tijela uskim kirurškim instrumentom (cannula) kroz mali rez. Nakon što se dobilo oko 60 cc masnog tkiva( oko četiri žlice ), ono se podvrgava obradi, kako bi se iz njega izolirale matične stanice. Taj proces uključuje pranje, enzimsku preradu, filtriranje i centrifugiranje masnog tkiva. Nakontakveobradeadipoznogtkiva, dobiju se matičnestanice.Ukolikonematedovoljnukoličinumasnogtkivapotrebnuzaproizvodnjumatičnihstanicaizmasnogtkiva,  mogu se koristitimatičnestanicedobiveneizkoštanesrži.. Ovajpostupakkoristikoštanusržkoja se vadiizbočnoggrebena (crista iliaca) tj. gornjegrubakrilabočnekosti. U koštanusrž se umetneuskikirurški instrument, kojim se izvadi mala količinakoštanesrži. Koštanasrž se zatimpere, filtriraicentrifugira. Nakonobradekoštanesrži, dobivaju se matičnestanicenastaleizkoštanesrži.

Krv se obrađuje kako bi se izoliralaplazmabogatatrombocitima. Tada se matičnestanicedobiveneizmasnogtkivailikoštanesržipomiješajukaosuspenzija s odgovarajućomkoličinomplazmebogatetrombocitimaiubrizgajudirektno u bolesnopodručje. Cijelipostupaktrajeotprilike 2-4 sata.

Regenerativna terapija

Regenerativna stanična terapija, nije tako jedinstvena i eksperimentalna, štoviše dobro je utvrđena i prakticirana na području transfuzije krvi, transplantacije koštane srži i tkiva te reproduktivne oplodnje in vitro.  Prošlo je više od 40 godina otkako je dr. Alexander Friedenstein prvi puta opisao mezenhimalne matične stanice. One su u početku bili prepoznate u koštanoj srži i pokazivale veliku mogućnost prilagodbe. Pokazalo se da su slične stanice prisutne i u drugim tkivima, uključujući perifernu krv, krv iz pukovine, skeletni mišić, srce i masno tkivo. MSC su sposobni oblikovati stanice mezodermalne linije, biti u stanju diferencirati se prema osteoblastima (koštanim stanicama), hondrocitima (hrskavičnim stanicama) ili adipocitima (masnim stanicama). Njihova prisutnost u cijelom tijelu sugerira unutarnju ulogu u popravku i regeneraciji tkiva. Sposobnost dolaska na mjesta ozljeđene hrskavice, inhibiranje proupalnih putova i promicanje popravka tkiva kroz oslobađanje anaboličkih citokina i izravnu diferencijaciju (pretvaranje) u niz specijaliziranih stanica vezivnog tkiva, dovela je do obnovljenog fokusiranja na MSC u području regenerativne medicine. Tradicionalno, koštana srž je korištena kao izvor MSC, premda istraživanja pokazuju relativno malo MSC-a u aspiratima koštane srži – koje sadrže samo 0.001-0,02% stanica izoliranih iz aspirata. Za usporedbu, ljudsko masno tkivo kroz lipoaspiratni (aspiracija masnog tkiva) postupak, daje MSC brojeve od 1-7% nukleirane populacije stanica. Jednostavnost uzimanja transplantata te relativno obilje MSC u masnom tkivu doprinjelo je da se ta metoda danas sve više koristi za autologne terapije.

Ugradnja umjetnog zgloba koljena (aloartroplastika) je rutinska operacija kod koje se zamjenjuje istrošeno ili bolesno koljeno umjetnim zglobom (endoprotezom).

Odrasle osobe bilo koje dobi mogu biti kandidati za operaciju zamjene zgloba koljena, premda se većina operacija vrši na pacijentima između 60 i 80 godina. Sve više mlađih ljudi se danas podvrgava ovoj operaciji.

Vrste operacije ugradnje umjetnog zgloba koljena

Postoje dva glavna tipa operacija, ovisno o stanju pacijentovog koljena :

• potpuna zamjena zgloba koljena (TKR) – zamjenjuju se obje strane zgloba koljena
• djelomična zamjena zgloba koljena (PKR)- samo jedna strana zgloba koljena se zamjenjuja. Oporavak je brži, boravak u bolnici kraći.

Alternativne operacije

Umjesto ugradnje umjetnog zgloba koljena postoje i alternativni kirurški zahvati, ali njihovi rezultati najčešće nisu dugoročno tako dobri. Vaš liječnik će svama razgovarati o najboljoj opciji za vaš slučaj. Alternative uključuju:

• artroskopsko ispiranje i debridement – artroskop (sitni teleskop) se umetne u koljeno, koje se zatim ispire fiziološkom otopinom da bi se odstranili komadići kosti ili hrskavice.
• osteotomija – za vrijeme otvorene operacije kirurg zareže kost cjevanice ( tibia ) i namjesti je tako da se odtereti oštećeni dio koljena.
• mozaik plastika – endoskopska operacija tijekom koje se popravi oštećena površina komadićima (čepovima) čvrste hrskavice sa temeljnom kosti, izvadjenim iz drugog dijela koljena.

Priprema za operaciju ugradnje umjetnog zgloba koljena

Prije odlaska u bolnicu informirajte se o operaciji koja vas čeka. Održavajte što veću aktivnost. Jačanjem mišića oko koljena potpomoći ćete oporavak. Ako ikako možete, nastavite s blagim vježbama, kao što je hodanje ili plivanje tjednima ili mjesecima prije operacije. Možda će vas liječnik uputiti fizioterapeutu, koji će vam dati korisne vježbe.

Informirajte se o o pripremi za operaciju, uključujući i informacije o putovanju, kao i što ponijeti u bolnicu i sve o pretragama prije operacije.

Oporavak nakon operacije ugradnje umjetnog zgloba koljena

Pacijent je obično hospitaliziran od tri do pet dana, ali vrijeme oporavka je individualno i ovisi o tipu operacije. Pri otpuštanju dobit ćete upute o vladanju kod kuće. U početku će vam trebati hodalica ili štake, a fizioterapeut će vas naučiti vježbe za jačanje koljena. Većina pacijenata napušta pomagala za hodanje oko šest tjedana nakon operacije, a počinju viziti automobil nakon osam do dvanaest tjedana.

Za potpuni oporavak ponekad su potrebne i dvije godine dok ne zacijeli tkivo oko ožiljka, a mišićno tkivo potpuno ne ojača vježbama. Samo vrlo mali broj pacijenata i dalje osjeća bolove nakon dvije godine.

Artroskopija je vrsta endoskopskog kirurškog zahvata, koji se koristi za dijagnozu i liječenje problema sa zglobovima.

Najčešće se koristi na koljenu, gležnju, ramenu, laktu, ručnom zglobu i kuku.

Instrument koji se koristi u artroskopiji je vrlo malen, pa su potrebni mali rezovi u koži. To znači da ova metoda ima neke prednosti u odnosu na tradicionalne „ otvorene zahvate“ odnosno:

• manje bolova nakon operacije
• brže zaraštanje
• manji rizik infekcije
• često se otpušta pacijenta kući istog dana
• pacijent se obično brže vraća svakodnevnim aktivnostima

Kako se izvodi artroskopija – priprema za zahvat

Prije zahvata treba izvršiti potrebne pretrage. One uključuju procjenu općeg stanja pacijenta, kojemu se također daju sve relevantne informacije, kao što su:

• što i kada jesti i piti na dan zahvata
• da li treba prestati uzimati ili uzeti lijekove prije zahvata
• koliko traje oporavak nakon zahvata
• da li je potrebna rehabilitacija nakon zahvata

Kirurški tim će objasniti prednosti i rizike artroskopije. Također ćete trebati potpisati izjavu da pristajete na zahvat, te da ste upoznati i razumijete što zahvat predstavlja, uključujući i njegove rizike.

Postupak

Artroskopija se obično vrši u općoj anesteziji, premda se ponekad koristi spinalna ili lokalna anestezija. Vaš anesteziolog će Vam objasniti koji tip anestezije Vama najviše odgovara. U nekim slučajevima pacijent može odlučiti koju anesteziju želi. U slučaju lokalne anestezije zglob se umrtvljuje i bol se ne osjeća. Ipak se može osjećati nešto tijekom zahvata, kao npr. blagi osjećaj potezanja, dok kirurg radi na zglobu.

Koža nad bolesnim zglobom očisti se dezinfekcijskom tekućinom, potom se napravi mali rez u koži dug nekoliko milimetara , kroz koji se uvuče artroskop (tanka metalna cjevčica sa svjetlom i kamerom na jednom kraju).

Napravi se jedan ili više dodatnih rezova, kako bi se uvukla sonda ili neki drugi tanki instrument. Ponekad se zglob puni sterilnom tekućinom, da bi se proširio, što olakšava kirurgu pregled. Artroskop šalje slike na video ekran ili okular, što omogućava kirurgu pogled unutar zgloba.

Osim što može pregledati unutrašnjost zgloba, kirurg može po potrebi odstraniti svo neželjeno tkivo ili popraviti oštećene dijelove, uz pomoć sićušnih kirurških instrumenata, koji se uvuku kroz dodatne rezove.

Nakon zahvata odstranjuje se artroskop i svi dodatni instrumenti, kao i sva suvišna tekućina u zglobu. Rezovi se obično zatvaraju specijalnom trakom ili šavovima i prekriju sterilnom gazom.Artroskopija  obično traje između 30 minuta i dva sata, ovisno o tipu zahvata. Pacijent može ići kući isti dan ili sljedećeg dana.

Oporavak nakon artroskopije

Vrijeme oporavka nakon artroskopije ovisi o tretiranom  zglobu i specifičnosti samog zahvata.

Često je moguće vratiti se poslu i lakšim fizičkim aktivnostima kroz nekoliko tjedana, ali zahtjevnije fizičke aktivnosti kao što je dizanje tereta ili sport možda neće biti moguće nekoliko mjeseci. Vaš kirurg ili liječnički tim će Vas informirati koliko će trajati očekivani oporavak i koje radnje treba izbjegavati do potpunog oporavka.

Ukoliko primijetite neke od niže navedenih komplikacija tijekom oporavka, tražite savjet Vašeg liječnika opće prakse ili kirurškog tima.

Ako se raskine prednja ukrižena sveza koljena (ACL), možda ćete trebati zahvat rekonstrukcije. Prednji križni ligament je čvrsto trakasto tkivo koje u koljenu spaja bedrenu kost i kost potkoljenice (tibiu). Pruža se dijagonalno kroz koljeno i koljenu daje stabilnost. Također pomaže kontroli kretanja donjeg dijela noge naprijed-natrag.

Povrede prednje ukrižene sveze

Povrede koljena dešavaju se tijekom sporta, npr skijanja, tenisa, skvoša, nogometa i drugih. Povrede prednje ukrižene sveze su najčešći tip povrede koljena i odgovorne su za 40% svih sportskih povreda. Prednja ukrižen sveza se trga ako se donji dio noge previše istegne naprijed. Može se rastrgati i ako se koljeno i donji dio noge izvine.

Najčešći uzroci povrede prednje ukrižene sveze su:

• neispravno prizemljenje nakon skoka
• naglo zaustavljanje
• nagla promjena smjera
• sudar s drugim igračem, npr u nogometu.

Ako se rastrgala prednja ukrižena sveza, koljeno može postati jako nestabilno i gubi punu pokretljivost. To otežava određene pokrete, kao npr okretanje na mjestu. Nekim sportovima više se ne možete baviti.

Odluka o operativnom zahvatu

Odluka o operativnom zahvatu koljena ovisi o obimu povrede prednje ukrižene sveze, kao i da li je ugrožena kvaliteta vašeg života. Također je važno znati da odgoda operacije može dodatno oštetiti koljeno.

Prije operacije

Važno je da prije operacije otok koljena splasne i da vam se vrati puna pokretljivost koljena.

Također ćete vjerojatno trebati pričekati dok Vam ne ojačaju mišići na prednjoj strani noge (kvadriceps) i oni na stražnjem dijelu noge (hamstringsi). Ako ne povratite punu pokretljivost koljena prije operacije, oporavak će biti teži. Obično je potrebno oko tri tjedna nakon povrede da se vrati puna pokretljivost. Prije operacije možda će biti potrebna fizikalna terapija, da se povrati potpuna pokretljivost.

Fizioterapeut će Vam pokazati vježbe istezanja koje možete raditi kod kuće, kako bi dobili opseg kretnji. Možda će Vam savjetovati blaže vjebanje, kao što je plivanje ili vožnja

bicikla. Ovim vježbama ćete ojačati mišiće , bez pretjeranog opterećivanja koljena. Treba izbjegavati one sportove ili aktivnosti koji traže izvijanje,okretanje ili skakanje.

Zahvat rekonstrukcije prednje križne sveze

Potrgana prednja križna sveza ne može se popraviti jednostavnim šivanjem, već je potrebna rekonstrukcija presađivanjem novog tkiva na nju. Prednja križna sveza se rekonstruira tako da se odstrane ostatci potrganog ligamenta, koji se zamijene tetivom iz nekog drugog mjesta u nozi, kao što su mišići stražnje lože (mišić semitendinosus) ili tetiva patele. Tetiva patele povezuje donji dio patele na vrh tibije.

Kako se zahvat izvodi

Postoji više metoda rekonstrukcije prednje ukrižene sveze. Najčešće se uzima tetiva iz drugog dijela tijela, kojom se zamijeni oštećena prednja križna sveza.

Zahvat se izvodi u općoj anesteziji, kad je pacijent uspavan za vrijeme operacije ili se ubrizgava spinalni anestetik u kralježnični kanal, tako da je pacijent svjestan, ali ne osjeća bol.

Anesteziolog će s Vama razgovarati o ovom postupku i preporučiti anesteziju koja najbolje odgovara za Vaš slučaj. Operacija traje od jednog do jednog i pol sata , nakon čega se obično ostaje u bolnici preko noći.

Pregled koljena

Nakon anesteziranja pacijenta kirurg pažljivo pregleda unutrašnjost koljena, najčešće pomoću instrumenta koji se naziva artroskop. Kirurg provjerava da li je potrgana prednja ukrižena sveza i da li ima drugih oštećenja koljena. Sva druga oštećenja mogu se popraviti za vrijeme ili poslije operacije prednje ukrižene sveze. Nakon što se verificira da je prednja ukrižena sveza potrgana, kirurg uzima tkivo za presađivanje.

Tkivo za presađivanje

Nekoliko različitih tkiva može poslužiti za rekonstrukciju prednje ukrižene sveze. Tkivo iz vlastitog tijela naziva se autotransplantat. Tkivouzeto od donora naziva se allotransplantat.

Donor je osoba koja je dala pristanak da se nakon smrti dijelovi njenog tijela koriste za pacijente koji ih trebaju.

Prije operacije kirurg će s Vama prodiskutirati za Vas najpovoljniju opciju.

Za rekonstrukciju prednje ukrižene sveze koriste se sljedeća tkiva:

• dio vlastite tetive patele – to je tetiva koja se proteže od dna patele do vrha tibie, na prednjem dijelu koljen.
• Komad vlastite tetiva iza koljena (m. semitendinosus i/ili m. gracilis)
• Dio vlastite tetive kvadricepsa – to je tetiva koja povezuje patelu sa potkoljenicom
• Alotransplantat (tkivo donora) – može biti tetiva patele, ili Ahilova tetiva ( tetiva koja povezuje stražnji dio pete sa mišićem lista.
• Sintetički transplantat – cjevaste strukture, služi za zamjenu pokidanog ligamenta.

Najčešće korišteni autotransplantati su tetiva patele i tetive mišića semitendinosusa. Obje imaju jednaku uspješnost.

Alotransplantati su bolja opcija za ljude koji se neće baviti zahtjevnim sportovima, kao što je košarka ili nogomet, budući su te tetive nešto slabije.

Sintetični (umjetni) materijali se danas koriste u nekim situacijama, naprimjer kod revizionih operacija i povreda više ligamenata.

Transplantat se vadi i odreže na potrebne dimenzije. Zatim se postavlja u koljeno i pričvrsti na bedrenu kost i na tibiu. Postupak se obično radi artroskopski.

Artroskopija

Artroskopija je vrsta endoskopske operacije. Postupak koristi instrument nazvan artroskop. To je uska, savitljiva cjevčica sa snopom optičkih kablova u njoj, koji služe i kao izvor svjetlosti i kao kamera. Kirurg napravi mali rez na prednjem dijelu koljena i u njega uvuče artroskop.

Artroskop osvijetli zglob koljena, a slike koljena se prenose na televizijski monitor. To omogućava kirurgu da jasno vidi unutrašnjost koljena. Također se rade dodatni rezovi u koljeno, kako bi se mogli umetnuti drugi kirurški instrumenti.Kirurg se koristi tim instrumentima prilikom vađenja oštećenog ligamenta i rekonstrukcije prednje ukrižene sveze.

U kosti se radi prolaz kroz koji se uvlači novo tkivo. Transplantat se postavlja na isto mjesto kao i prednja ukrižena spona i pričvrsti resorptivnim ili titanskim vijcima i kopčama, koje zauvijek ostaju u koljenu.

Završni pregled

Nakon pričvršćivanja transplantiranog tkiva, kirurg provjerava da li je ono dovoljno čvrsto da drži koljeno. Također se provjerava puna pokretljivost koljena i da li novi ligament održava stabilnost koljena prilikom savijanja i pomicanja. Nakon zadovoljavajuće provjere, rezovi se zašiju i rana se previje. Nakon operacije pacijent ide na odjel gdje započima oporavak.

Oporavak od operacije

Nakon rekonstrukcije prednje ukrižene sveze, neki ljudi i dalje osjećaju određenu bol i nestabilnost.

Oporavak od operacije obično traje oko šest mjeseci, ali može proći i godina dana prije nego se možete vratiti potpunim treninzima.

Čukljevi su koštane izbočine postrance na stopalu. Rješavaju se jedino operacijom, ali postoje metode olakšanja bolova koje oni prouzrokuju.

Simptomi čukljeva su:

• Tvrde izbočine postrance na stopalu, pokrajnožnog
• Nožni palac zakrenut prema drugim nožnim prstima.
• Koža je nad izbočinom tvrda, crvena ili natečena.
• Bolovi sa strane ili na tabanu, koji se pogoršavaju pri hodu i nošenju cipela.

Kako možete sami olakšati bolove

Sami ne možete eliminirati ili zaustaviti napredovanje čukljeva, ali si možete olakšati boli:

• Nosite široke cipele s niskom petom i mekanim džonom
• Držite pet minuta ledeni jastučić ili smrznuto povrće umotano u krpu na čuklju.
• Koristite specijalne jastučiće za čukljeve. Oni štite čukljeve od trenja, i mogu se dobiti u ljekarni.
• Uzmite paracetamol ili ibuprofen protiv bolova.
• Ako imate suvišak kilograma, nastojte smršaviti.
• Izbjegavajte visoke pete i uske, špičaste cipele.

Obratite se liječniku ako:

• bol ne prolazi ni poslije nekoliko tjedana domaćeg liječenja
• zbog bolova ne možete obavljati svakodnevne aktivnosti
• čukljevi se pogoršavaju
• imate i šećernu bolest – dijabetičari obično imaju ozbiljnije probleme s nogama

Liječenje kod liječnika opće prakse ili ortopeda

Liječnik opće prakse ili ortoped mogu dati sljedeće savjete:

• kako da si olakšate bolove, npr. Nošenjem udobnije obuće, koja ne gniječi nožne prste.
• što možete kupiti ili dati izraditi, kako bi ublažili bolove , npr. ortopedske uloške, umetke medju prstima i podupirače prstiju.
• liječnik opće prakse će Vas uputiti kirurgu, ukoliko su bolovi vrlo jaki i utječu na Vaš život. operacija se ne poduzima samo iz estetskih razloga.

Operacija čukljeva

Operacija je jedini način da se riješite čukljeva.

Što se događa za vrijeme operacije čukljeva?

Operacija čukljeva je zapravo osteotomija. Postupak uključuje:

1. Napravi se mali rez u koži nad nožnim palcem
2. Čukalj se odreže ili sastruže
3. Kost nožnog palca se izravna
4. Kost palca se fiksira metalnim vijcima ili kopčama koje najčešće ostaju trajno pod kožom.

Operacija se obično vrši u općoj anesteziji. Većina pacijenata ide kući istog dana.

Oporavak će potrajati neko vrijeme. Nakon operacije je potrebno:

• mirovati i nastojati što manje stati na nogu najmanje dva tjedna
• izbjegavati vožnju automobila 6 – 8 tjedana
• biti na bolovanju 6 – 12 tjedana
• izbjegavati sport 6 mjeseci.

Nakon operacije:

• prsti na nozi mogu biti slabiji ili više ukočeni nego prije
• možda više nisu potpuno ravni
• stopala su možda još uvijek malo široka, pa je potrebno nositi široku, udobnu obuću.
• Ponekad se nakon operacije čukljevi vrate.

Pacijentu se ponekad može ponuditi izbor između artroskopske ili otvorene operacije.

Artroskopija

Artroskopija ramena omogućava ortopedu umetanje instrumenta debljine olovke sa malom lećom i svjetlom u sitne rezove, kako bi imao uvid u unutrašnjost zgloba. Slika unutrašnjosti zgloba prenosi se na monitor, što liječniku omogućuje da postavi dijagnozu. Na temelju toga se mogu vršiti zahvati popravka drugim umetnutim instrumentima. Pacijent najčešće ne ostaje u bolnici. Prema Američkom ortopedskom društvu za sportsku medicinu,godišnje se izvrši  više od 1,4 milijuna artroskopskih operacija ramena.

Artroskopsko popravljanje rotarorne manžete

Ako postoji razdor rotatorne manžete, liječnik će možda preporučiti artroskopski zahvat kako bi se popravila. U tu svrhu kirurg u zglob se uvuče artroskop sa minijaturnom kamerom, Snimak se prikazuje na monitoru, što kirurgu pomaže da uvodi minijaturne instrumente u zglob.Artroskopski zahvat obično ne zahtijeva boravak u bolnici i predstavlja najmanje invazivnu metodu popravljanja razdora rotatorne manžete. Postoje različite artroskopske tehnike popravljanja.

Otvorena operacija

Ponekad je potrebna otvorena operacija, koja se u nekim slučajevima povezuje s boljim rezultatima od artroskopije. Otvorena operacija se može često izvršiti kroz male rezove od svega nekoliko centimetara.

Oporavak i rehabilitacija više ovise o vrsti zahvata unutar ramena, nego o tome da li se radi o otvorenoj operaciji ili artroskopskom zahvatu.

Prevencija budućih problema

Važno je redovito vježbanje ramena svakodnevnim vježbama istezanja i jačanja. Općenito, pacijenti koji se strogo drže propisanih vježbi imaju najbolje rezultate poslije operacije.

Vaš ortoped je liječnik sa opsežnim obrazovanjem na polju postavljanja dijagnoze i liječenja mišićnoskeletalnog sustava, koji uključuje kosti, zglobove, ligamenate, tetive, mišiće i živce, kako konvencionalnom tako i kirurškom metodom.

Zamjena kuka (aloartroplastika) je rutinska operacija kod koje se oštećeni kuk zamjenjuje umjetnim (endoprotezom).

Odrasle osobe bilo koje dobi mogu biti kandidati za operaciju zamjene kuka, premda se većina operacija vrši na pacijentima između 60 i 80 godina. Suvremene endoproteze kuka imaju vijek trajanja oko 15 godina ovisno o čimbenicima rizika. Većini operiranih pacijenata bol se značajno smanjuje, a kretanje im je poboljšano.

Kada je potrebno ugraditi umjetni zglob kuka

Operacija ugradnje umjetnog kuka obično je potrebna u slučaju kad je zglob kuka istrošen ili oštećen do te mjere da je pokretljivost smanjena, a pacijent osjeća bol čak i za vrijeme odmaranja.

Najčešći razlog za ugradnju umjetnog zgloba kuka je artroza. Druge bolesti koje mogu prouzročiti oštećenje zgloba kuka su:

• reumatoidni artritis
• odumiranje kosti koljena zbog problema dotoka krvi (avaskularna nekroza glave bedrene kosti)
• fraktura (prijelom) vrata bedrene kosti
• septički artritis
• ankilozantni spondilitis
• bolesti koje uzrokuju abnormalni rast kostiju ( displaziju kostiju ).

Kako se izvodi operacija ugradnje umjetnog zgloba kuka

Alternativni kirurški zahvat

Postoji i alternativa ugradnji umjetnog zgloba kuka u vidu kirurškog zahvata obnove površine zgloba kuka. Postupak se sastoji od uklanjanja oštećenih površina  unutar zgloba kuka i zamjene istih metalnim slojem.

Prednost ovog pristupka je da se uklanja manje kosti. Ipak, postupak možda nije prikladan za :

• osobe iznad 65 godina ( kosti starenjem oslabe )
• žene nakon menopauze ( nakon menopauze može doći do osteoporoze – kosti su oslabljene i krhke ).

Ovaj postupak je danas daleko manje popularan zbog bojazni da bi metalna površina mogla oštetiti okolno meko tkivo kuka.

Vaš kirurg će vas informirati da li bi ovaj zahvat na površini zgloba kuka bio prikladan za vaš slučaj.

Priprema za operaciju ugradnje umjetnog zgloba kuka

Prije odlaska u bolnicu informirajte se o operaciji koja vas čeka. Održavajte što veću aktivnost. Jačanjem mišića oko kuka potpomoći ćete oporavak. Ako ikako možete, nastavite s blagim vježbama, kao što je hodanje ili plivanje tjednima ili mjesecima prije operacije.

Možda će vas liječnik uputiti fizioterapeutu, koji će vam dati korisne vježbe.

Pročitajte sve o o pripremi za operaciju, uključujući i informacije o putovanju, kao i što ponijeti u bolnicu i sve o pretragama prije operacije.

Oporavak nakon operacije kuka

Rehabilitacija nakon operacije ugradnje umjetnog zgloba kuka može biti zahtijevna , te je potrebna vaša puna suradnja. Prva četiri ili šest tjedana nakon operacije trebat ćete pomoć pri hodanju, kao npr. štake, koje će vas pridržavati. Također ćete vjerojatno biti uključeni u program fizikalne rehabilitacije, koja pomaže da ponovo ovladate i poboljšate korištenje vašeg novog zgloba kuka. Većina ljudi je u stanju vratiti se svojim svakodnevnim aktivnostima kroz dva do tri mjeseca, ali može vam trebati i do godinu dana da bi osjetili prave blagodati novog kuka.

Plazma je dio vaše krvi, koja sadrži visoku koncentraciju trombocita i protuupalnih čimbenika te čimbenika rasta (TGF-B, IL, VEGF itd.). Čimbenici rasta- kemokini, privlače matične stanice i stimuliraju zaraštanje oštećenog tkiva. Kliničkim radom zadnjih nekoliko godina, ustanovljeno je da je plazma bogata trombocitima sigurna i korisna za obnovu i ozdravljenje tkiva u zglobovima, što dovodi do popuštanja boli i poboljšane funkcije kod mnogih, kod kojih je ovaj postupak primijenjen. Plazma bogata trombocitima je uhodana tehnika liječenja, koja se koristi za smanjenje upale, zatezanje i ojačanje slabih i oštećenih ligamenata i tetiva, za koje se smatra da su uzrok boli i nestabilnosti. Takodjer se koristi i aplicira intraartikularno (u zglob) za smanjenje boli i poboljšanje funkcije. Ova tehnika podrazumijeva ubrizgavanje plazme bogate trombocitima dobivene iz Vaše vlastite krvi. Mjesto ubrizgavanja je tamo gdje je ligament ili tetiva pričvršćena za kost, na zglobnoj kapsuli ili unutar zgloba.

Osteoartritis (koksartroza, gonartroza, omartroza)

Degenerativna bolest lokomotornog sustava (osteoartritis) zahvaća otprilike 10% populacije starije od 55 godina i to najčešće zglob koljena, pa zatim kuka i ramena te drugih zglobova.
Bolest je karakterizirana redukcijom zglobnih prostora i hrskavičnog pokrova zgloba što rezultira bolnim podražajem i ispadom funkcije ekstremiteta ovisno proširenosti bolesti. Osteoartritis se može pojaviti kao primarni (eng. wear and tear) uslijed pojačanog opterećenja ili oslabljenih kompenzacijskih mehanizama organizma ili kao sekundarni uslijed neke sistemske bolesti (infekcije, upale, metaboličke bolesti, hemofilije. Posttraumatski osteoartritis javlja se nakon ozljede kuka.
Koksartroza karakterizirana suženjem zglobnog prostora, oštećenjem
hrskavičnog pokrova i stvaranjem koštanih izdanaka- osteofita.
Osteoartritis se može liječiti konzervativno- rasterećenjem ekstremeiteta, lijekovima koji se apliciraju sistemski ili lokalno, intraartikularno-blokadama.
Viskosuplementnim preparatima mogu se suprimirati tegobe u ranoj fazi bolesti. U slučajevima progresije bolesti pristupa se kiruškom načinu liječenja ispravljanja poremećene mehaničke osovine (korektivne osteotomije) ili ugradnji umjetnih zglobova- aloartroplastikama. Ugradnja umjetnog zgloba uključuje kirušku resekciju oštećene zglobne plohe te zamjenu koštanoga djela umjetnim materijalima (titanium, tantal, kobalt-krom) uz rekonstrukciju hrskavičnog djela zgloba posebnim oblikom polietilena (XLPE) ili keramike. U literaturi je opisana zamjena gotovo svih zglobova u tijelu no najčešće se ovakav tip operacije primjenjuje na zglobu kuka te koljena i ramena.

Totalna endoproteza kuka

Razlikujemo više tipova endoproteza, pa tako s obzirom na dio zgloba koji zamjenjujemo postoje parcijalne i totalne endoproteze. Endoproteze mogu biti primarne, revizijske i tumorske ovisno o namjeni. S obzirom na način pripoja endoproteza-kost razlikujemo cementne, bezcementne te hibridne endoproteze. Kod hibridne endoproteze kuka najčešće se radi o cementnoj femoralnoj komponenti i bezcementnom acetabulumu.
Moderne tehnike fiksacije uključuju takozvanu “press fit” fiksaciju gdje se koriste komponente milimetarski veće od anatomskih koje se utiskuju u koštane trabekule i na taj način provociraju osteointegraciju odnosno uraštanje koštanih gredica u komponente endoproteze. To je proces koji traje do šest mjeseci nakon ugradnje komponenti kada, ukoliko je proces uspješan, možemo smatrati da je došlo do pravog “sjedinjenja” endoproteze i okolne zdrave kosti. U medicinskom časopisu Lancet ugradnja primarne endoproteze kuka proglašena je operacijskim zahvatom 21. stoljeća sa izrazitim zadovoljstvom pacijenata i brojem operacijskih komplikacija ispod 2%.

Ozljede meniskusa koljena

Meniskusi su polumjesečaste strukture građene od hraskavičnog i vezivnog tkiva sa multiplim funkcijama u zglobu koljena. Postoje medijalni i lateralni mensikus u koljenskom zglobu. Meniskusi povećavaju kongruenciju zglobnih tijela, ublažavaju stres pri aksijalnim opterećenjima, omogućuju normalnu biomehaniku koljena kao i adekvatno “podmazivanje” zgloba zglobnom tekućinom. Svojim vanjskim rubom meniskusi su vezani za zglobnu čahuru te u slučaju oštećenja mogu u pacijenata uzrokovati vrlo neugodne senzacije i bolove te ponekad nemogućnost pregibanja zgloba koljena (blokada koljena). Zanemarivanje ozljede meniskusa može dovesti do većih hrskavičnih oštećenja u koljenu. Sukladno današnjim dosezima kirurgije lokomotornog sustava ozljede meniskusa liječe se artroskopskom kirurgijom koja uključuje specijalne instrumente koji nam pomažu u vizualizaciji i otklanjanju oštećenja kroz artroskopske portale bez velikog kiruškog reza sa značajno bržim oporavkom pacijenata. Na isti način danas se čine i rekonstrukcije i šivanja meniska i ostalih koljenskih struktura.

Ozljeda ligamenata koljena

Iako je među sportskom, a sve više i općom populacijom najpoznatija ozljeda prednje ukrižene sveze koljena (ACL, LCA) koljenski zglob ima i mnogobrojne druge ligamentarne strukture koje mogu biti ozljeđene (PCL, PLC,LCL, MCL, PMC) i zahtjevati posebne vrste kiruškog i konzervativnog liječenja. Ligamentarni aparat koljena doprinosi stabilnosti zgloba te na taj način uvelike prevenira degenerativne promjene kao i dodatne ozljede koljena. Iz navedenog proizlazi važnost ovih struktura za naše koljeno te pravodobno prepoznavanje ozljede istih.
Rekonstrukcija prednje ukrižene sveze danas se radi artroskopski uz korištenje autolognog transplantata tetive mišića hamstringsa (m. semitendinosus; m. gracilis) ili koštano tendinoznog presadka (BTB graft) te njegovo postavljanje na mjestu ozljeđenog ili insuficijentnog ligamenta. Transplantat se fiksira posebnim sintetskim materijalom prilagođenom artroskopskoj kirurgiji te što manjem traumatiziranju okolnog zdravog tkiva. Bolesniku se pristupa individualno ovisno o njegovim potrebama te razini profesionalizma u sportskim aktivnostima. U profesionalnih sportaša rehabilitacijski ciklus nakon rekonstrukcije uključuje interdisciplinarni tim (liječnik, fizioterapeut, kineziolog) te višemjesečnu rehabilitaciju uz nadzor stručnjaka koja podrazumjeva vježbe propriocepcije i jačanja muskulature te povratka normalne biomehanike koljena. Nakon provedene rehabilitacije sportaš se u suradnji s profesionalnim trenerima vraća u trenažni proces uz korekciju eventualnih krivih obrazaca.