Fizikalna medicina i rehabilitacija, koja se naziva i fizijatrija, grana je medicine koja se bavi prevencijom, dijagnozom i liječenjem različitih poremećaja organizma, a pri tome se koristi fizikalnim metodama. Fizikalna medicina posebnu pozornost posvećuje ponovnoj uspostavi izgubljenih funkcija i sposobnosti (rehabilitacija) ili osposobljavanju ako te funkcije nikako nisu postojale (habilitacija). Fizijatrija se bavi cijelim nizom bolesti, neuroloških, mišićno-koštanih, kardiovaskularnih, plućnih do jednostavnih poremećaja pokretljivosti do kompleksnih kognitivnih poremećaja.
Fizikalna medicina i rehabilitacija je iznimno važna kod sljedećih stanja:
Oboljenja i ozljede mišićno – koštanoga sustava; Ortopedskih i posttraumatskih stanja; Kroničnih reumatskih bolesti; Upalnih reumatskih bolesti u neaktivnoj fazi; Rehabilitacije sportskih ozljeda; Sindroma prenaprezanja; Rehabilitacije kroničnih bolnih stanja;
Ozljeda mozga i kralježničke moždine te perifernih živaca; Multiple skleroze; Polineropatije i
Cerebralne paralize.
Rehabilitacija podrazumijeva postizanje maksimalne kakvoće življenja u novim okolnostima prouzročenim bolešću ili ozljedom. Rehabilitacija zahtijeva multidisciplinarni pristup u kojem sudjeluje fizijatar, fizioterapeut i drugi stručnjaci raznih profila. Bolesnik pri tom ima središnju ulogu, ali i suodgovornost za ishod.
Reumatske bolesti dijelimo na degenerativne, upalne i metaboličke. Degenerativne bolesti su gotovo ubikvitarne i tradicionalno poznate pod nazivom artroza (osteoartritis). 40 % ljudi starijih od 60 godina ima osteoartritis koljena, a 25 % njih nije sposobno za osnovne aktivnosti svakodnevnog života. 80 % ljudi tijekom života ima križobolju, a ona je prvi razlog kronične nesposobnosti za rad. Najčešća upalna reumatska bolest je reumatoidni artritis, i od nje boluje 1-3% svjetske populacije. Ukoliko se pravilno i redovito ne liječi, izaziva značajnu funkcionalnu onesposobljenost. Osteoporoza je najčešća metabolička bolest, a dovodi do smanjene čvrstoće kostiju i povećanog rizika prijeloma. Oko 40 % žena starijih od 50 godina doživjet će barem jedan osteoporotični prijelom. Zaključno možemo reći da su mišićno koštane bolesti načešći uzrok pobolijevanja diljem svijeta i najčešći uzrok tjelesne invalidnosti.
Organizacija rada fizikalne medicine i rehabilitacije bazirana je na individualnom i cjelovitom pristupu svakom pacijentu kroz multidisciplinarni tim stručnjaka (fizijatar, fizioterapeut, neurokirurg, otroped) koji su uključeni u cijeli proces rehabilitacije.
Naš rehabilitacijski centar nudi kompletnu rehabilitaciju:
– akutnih i kroničnih bolnih stanja kralježnice i zglobova
– sportskih ozljeda i sindroma prenaprezanja
– pred i post operativnu rehabilitaciju.
Svoje bolesnike nastojimo što bolje educirati o njihovom zdravstvenom stanju kako bismo što uspješnije otklonili uzroke problema te unaprijed spriječili ponavljanje istih.
Osobito smo ponosni na naše iskustvo u radu sa bolnim stanjima kralježnice različite etiologije kao i na postoperativnu rahabilitaciju nakon kirurških zahvata na kralježnici.
FIZIOTERAPIJSKA PROCJENA
Procjena je prvi kontakt s bolesnikom te neizostavan dio fizoterapijskog tretmana. Pregled fizioterapeuta obuhvaća detaljnu analizu i procjenu općeg stanja, procjenu posture te aktivne i pasivne pokretljivosti. Procjena također uključuje sve potrebne neurološke, ortopedske i funkcionalne testove a sve u svrhu otkrivanja točnog uzroka problema.
MANUALNA TERAPIJA
Manualnom terapijom spriječavamo, otkrivamo i otklanjamo narušenost međusobnih odnosa struktura i funkcija lokomotornog sustava metodama mobilizacije, manipulacije i masaže.
U našoj Poliklinici koristimo različite manualne tehnike i koncepte vježbanja u prevenciji, liječenju i rehabilitaciji različitih bolnih stanja lokomotornog sustava. Najčešće koristimo MFR (Myofascial release), Trigger Point Therapy, NDS (Neurodinamika živca), DNS (Dynamic neuromuscular stabilization), PNF (Proprioceptivna neuromuskularna facilitacija), Bobath, McKenzie koncept.
Stavljamo naglasak na posturalnu reedukaciju i promjenu loših obrazaca kretanja koji mogu dovesti (ili su već doveli) do problema u lokomotornom sustavu.
MFR (myofascial release) je tehnika rada na fascijama kojom se obrađuju duboke i površne fascije te fascije organa. Opuštajuća i bezbolna tehnika kojom terapeut određenim nategom na koži bolesnika komunicira sa tkivom ispod, ali i sa cijelim tijelom, pronalazi blokade fascija i opušta ih.
Trigger Point Therapy Trigger točke predstavljaju osjetljivo mjesto u mišiću, tetivi, ligamentima, zglobnoj čahuri i koži. Karakterizira ih lokalna i iradijacijska bol na pritisak ovisno o vrsti. Terapija trigger točaka provodi se istezanjem zahvaćenog tkiva te direktnim opuštanjem napetog tkiva kroz finu palpaciju i adekvatan kratkotrajni pritisak, čime se smanjuje bolnost i napetost trigger točke te poboljšava krvotok i proces metabolizma.
NDS (Neurodinamika živca) je dijagnostičko-terapijska metoda pomoću koje otkrivamo da li bol koja se javlja nastala zbog pritiska na živac, te ukoliko jest razlučujemo da li taj pritisak u području kralježnice ili negdje periferno. Nakon što smo ustanovili problem počinjemo sa terapijom za živac tj. specifičnim vježbama otvaranja, klizanja i zatvaranja. Na taj način se dobiva mogućnost oslobađanja živčane strukture od pritiska te živac slobodno klizi, uspostavlja se bolja opskrba krvlju a bolovi i trnci nestaju.
DNS (Dynamic neuromuscular stabilization) je tehnika koja se koristi kod niza problema lokomotornog sustava, ali i u prevenciji bolova i ozljeda. To je metoda duboke stabilizacije lokomotornog sustava a bazirana je na razvojnoj kineziologiji djeteta u prvoj godini života. Zbog iznimne učinkovitosti u rehabilitaciji, ali i prevenciji ozljeda i poboljšanju sportskih performansi, ova metoda je brzo postala popularna u vrhunskim rehabilitacijskim i sportskim ustanovama diljem svijeta. Ključna pretpostavka DNS metode je da pozicija svakog zgloba ovisi o stabilizacijskoj funkciji mišića i koordinaciji lokalnih i globalnih mišića, u svrhu osiguranja neutralne i centrirane pozicije zglobova u kinetičkom lancu. Regulacijom idealnog intraabdominalnog tlaka optimizira se učinkovitost pokreta i prevenira preopterećenje zglobova. Konačni cilj je “train the brain” kako bi održao centralnu kontrolu, stabilnost zglobova i idealnu kvalitetu pokreta. S vremenom se kroz ponavljanje vježbi stvara automatizam koji postaje sastavni dio svakodnevnog pokreta i vještina
PNF (Proprioceptivna neuromuskularna facilitacija) je manualna tehnika kojom se radi procjena i tretman neuromuskularne disfunkcije. Terapeut analizira pokret kod bolesnika te facilitira ekonomičniji, svrsishodniji i funkcionalniji pokret. Najčešće se koristi kod osoba sa neurološkim oštećenjem ali je isto tako odličan alat u rehabilitaciji poremećaja lokomotornog sustava.
Bobath koncept je terapijski pristup koji se temelji na ponovnom učenju normalnog pokreta i držanja tijela, a usmjeren je na rješavanje problema osobama koje imaju teškoće u funkciji, držanju ili kretanju. Svaki čovjek ima potencijal za poboljšanje kretanja tako da izaberemo položaje, aktivnosti i tehnike koje njemu i njegovim motoričkim sposobnostima najbolje odgovaraju.
McKenzie koncept podrazumjeva dijagnostičke i terapijske tehnike koje se koriste kod mehanički uzrokovanih smetnji kralježnice. Spoj je maualnog tretmana i aktivnog sudjelovanja pacijenta. Redovita svakodnevna primjena samotretmana trebala bi pacijentu omogućiti kontrolu simptoma a samim time i neovisnost od terapeuta.
ELEKTROTERAPIJA
U našoj Poliklinici koristimo razne metode elektroterapije kao pomoćno sredstvo u rehabilitaciji. Među njima su terapijske struje, ultrazvuk i laser.
TENS (Transcutaneous electrical nerve stimulation) se temelji na elektroanalgeziji. Stimulacijom A-živčanih vlakana dolazi do kočenja C-vlakana odgovornih za prijenos boli u više razine živčanog sustava. TENS se aplicira pomoću malih jednokanalnih ili dvokanalnih aparata. Pri primjeni TENS-a bolesnici mogu osjetiti trnce ali se mora izbjeći motorni podražaj.
Indikacije za TENS su akutna i kronična bolna stanja, dok su kontreindikacije ugrađeni pacemaker, epilepsija, dekompenzirano srce.
Elektrostimulacija je postupak primjene električnih impulsa u svrhu izazivanja mišićne kontrakcije, čime nastojimo spriječiti atrofiju mišića. Elektrostimulaciju provodimo pomoću modernih Compex uređaja koji pružaju razne mogućnosti stimulacije, treninga za poboljšanje trofike mišića, te relaksacije i analgezije.
DDS (Dijadinamske struje) su niskofrekventne poluvalne ili punovalne ispravljene struje sinusoidnog oblika, frekvencije 50-100 Hz. Njihovo glavno djelovanje je ublažavanje boli i aktivna hiperemija. Kombinacijom različitih frekvencija i dodavanjem struje male jakosti postiže se više modulacija dijadinamskih struja.
Indikacije za DDS su vertebralni i vertebrogeni sindromi kralježnice, neuralgije, radikulopatije, izvanzglobni reumatizam, kontrakture, distorzije, subluksacije, dok su kontraindikacije akutne upale, febrilna stanja, maligni tumori, defekti kože na mjestu primjene elektroda, pacemaker, trudnoća.
IFS (Interferentne struje) su srednjefrekventne struje koje nastaju križanjem dviju sinusoidnih struja koje se preklapaju u intenzitetu, fazi i frekvenciji. Interferencija se događa u tkivu u dubini. Izazivaju aktivnu hiperemiju u tkivima, imaju analgetsko i trofičko djelovanje.
Indikacije za primjenu IFS-a su degenerativne bolesti zglobova i kralježnice, neuralgije, upalne bolesti u remisiji, posttraumatska stanja, usporeno stvaranje kalusa, smetnje cirkulacije i bolsti krvnih žila dok suk ontraindikacije akutni i subakutni tromboflebitis, tromboza, Parkinsonova bolest, spastične kljenuti, maligni tumori, febrilna stanja.
Metalna tijela nisu kontraindikacija za primjenu IFS-a.
Ultrazvuk. Djelovanje terapijskog ultrazvuka je mehaničko, biokemijsko i fizikalnokemijsko te toplinsko. Terapijski efekt postiže se povećanjem temperature tkiva na primjenjenom području, povećanoj cirkulaciji i izmjeni tvari te povećanoj elastičnosti tkiva. Zagrijavajući strukture u blizini kosti (hvatišta tetiva, tetivne ovojnice, burze, hvatišta ligamenata, zglobne čahure) možemo utjecati na obnavljajuće procese u kroničnim, degenerativnim i upalnim stanjima.
Indikacije za terapiju UZV-om su kronične degenerativne bolesti i bolesti iz skupine izvanzglobnog reumatizma: entenzitisi, burzitisi, ozljede ligamenata i zglobnih čahura dok su kontraindikacije akutne upale i svježe ozljede, pacemaker, trudnoća, strana tijela u tkivu, maligni tumori, hemofilija, aktivna plućna tuberkuloza.
LASER (Light Amplification by Stimulated Emision of Radiation). Izvor laserskog svjetla je stimulirana emisija elektrona koja koristi monokromnu, polariziranu, koherentnu svjetlost male energije (100-200mW) u kratkim vremenskim razdobljima (s). Laser djeluje biofotostimulirajuće, ubrzava sintezu kolagena i stvaranje granulacijskog tkiva, djeluje analgetski i antiedematozno.
Indikacije za korištenje LASER-a su akutna i kronična bol, upalne i degenerativne reumatske bolesti, ozljede mekih tkiva, tetiva, ligamenata te otvorene rane, dok su kontraindikacije bolovi nepoznatog uzroka, akutni tromboflebitis, prvo tromjesečje trudnoće i maligni tumori.
Zbog potencijalne opasnosti od oštećenja oka, prilikom primjene lasera potrebno je koristiti zaštitne naočale.
